San o jednoj ženi

Budi mi drag gost,

budi mi samilost,

a ja ću biti tvoj,

superheroj....

Daljine gore,

vjetrovi tjeraju more

i ne znam u čemu je tajna,

tvoje ljepote tajna...

Vječnost je u svjetlu,

u nebu, u tlu...

ona čuva od mene tajnu,

tvoga osmijeha tajnu...

Uzmi kofere,

srce puno vjere,

i budi mi drag gost,

budi mi samilost...

Kad sam ti pružio ruke dodirnuo sam nebo...svod pun meda krio se u tvojim dlanovima....dvadesetpeti, dvadesetšesti, dvadesetsedmi... redaju se dani na kalendaru, redaju se mojе sumnje..

            Ajde ovako... recimo da su naše strane jesne, tvoje je svo svjetlo kada svane...recimo da je ljubav bljedilo između dav sna, svijet iscjeđen u čašu zla... da sam jesen na obronku, trn u tvome oku...

            Dvadesetpeti, dvadesetšesti, dvadeset sedmi... gdje je sad dvanaesti ili trinaesti u kom sam sam našao tvoj osmijeh i plavi svileni šal, jorgovan tek procval....bjelinu tvoje bluze, oči bez i jedne suze...

            Kamen cvjeta podno strana, narandža miriše u bašti Jadrana...nar u tvojim njedrima...Recimo da je ljubav crnilo u danu, kad kukavički izaberem tvoju stranu... kad se more sa svih strana plavi, a ja ti pišem o ljubavi...

G  em C G.

Noćas palim radio

i sve bivše djevojke

bih da pozdravim...

_ _ _

Tako rado bih se kladio,

da sve su se udale...

_ _ _

RF:

C em D G.

Kad nemaš kome ti,

ti se mene prisjeti... x 2

Noćas uzimam kartu za bus,

i sve ću da ih posjetim...

Siguran sam da imaju još loš ukus,

to mogu da predosjetim............

Kad nemaš kome ti,

ti se mene prisjeti...

Kad nemaš kome ti,

ti mene posjeti...