San o jednoj ženi

Am                     dm

Ma... nek si otišla,

                           Am

Ma... nek si otišla,

                            G                                     F

još ponesi ovo malo, života što je ostalo.... 

Am                     dm

Ma.... nek si me ubila,

                           Am

ma... nek si me ubila,

                            G                                     F

još ponesi ovo malo, sreće što je ostalo.... 

RF:Ja neću patiti,

ja neću shvatiti,

kad te vidim kako s drugim prolaziš....  ( i u refrenu se ponavljaju isti akordi samo je  malo brži i naglašenij)

Ponavlja se prva strofa.....

RF; Ja neću patiti,

ja neću shvatiti,

kad te vidim kako s drugim prolaziš.... 

Samo ću oči sklopiti,

glavu okrenuti,

da srce bol ne osjeti....

Ova pjesma je balda....u stilu Arsena Dedića...  zamislite kad je budete svirali da ste za klavirom i

uživajte

Daj mi lijepu misao,

napraviću pjesmu od nje.

Daj mi životu smisao,

a ja ću tebi moje sve.

Noćas sam jednoj djevojčici

pokvario bajku.

Kao da sam joj

opsovao majku,

a rekao sam samo:

„Nisi vrijedna

koliko misliš

mlada damo..“

Rekoh joj u lice:

„Nema novca za koji bih trpio

te tvoje bubice!...“

Noćas sam jednoj djevojčici

pokvario san,

rekavši da sam

od njenog

izvoljevanja umoran....

Nadurila se, podigla nosić,

rekla mi da do vraga mogu ić’...

Vrzmala se

minut gore-dole.

Povukla me za uši,

šapnula:

„ Ja sam dama,

a dame se neupitno vole“.....

I šta ću?

Trpim, ćutim,

psujem joj u sebi majku...

Na poslijetku, ko sam ja

da kvarim bajku?

Tvoje oči,

zvjezde na dohvatu ruke....

Kako predivne

mogu zadavati toliko muke,

toliko besanih noći,

toliko uzdaha kada ćeš doći

draga?

Najteže je čekati

nekog  ko neće doć,

nekog  ko neće moć

srce ti dati.....

Umrijeti je lako,

evo ja mrem od kad te vidjeh,

mrem u sjaju zvjezda

čekajući da

primjetiš

moju patnju,

čekajući da

shvatiš

da tvoje oči,

zvjezde na dohvatu ruke

zadaju mi toliko muke

toliko besanih noći,

toliko uzdaha kada ćeš doći

draga?

Otrgnem poneku riječ iz srca,

kao vjetar list u jesen.......

Prepoznaš li se u njima?

Neshvatljiva si......

Nedodirljiva....

Ljetna je noć, propuštam san da bih gledao zvijezde....

Slutiš li da sam tu u blizini....

Dušo,  Zemlja je mala za nas...

Osjetim tvoju boli, tvoju samoću a možda nas okeani dijele....

Kiša će....

Spustiću roletne....

Nasmij se, da sunce izađe, da kiša prestane.....

Nasmij se da se probudim.....

Čini se,

da svako malo mislim na tebe,

i stavljam otpalo lišće u džepove....

...........................................................

Čini se,

sve je potrošno,

sve je pogrešno....

Vode protiču mimo mene

i Zemlja se bez dozvole okrene.....

O da,

sve je potrošno,

sve je pogrešno....

Čini se,

da stavljam oblutke pod jastuk,

i da zadržavam u sebi jauk............

Čini se,

sve je nevrijedno,

više nismo jedno....

Različiti svjetovi......

Svako na drugu stranu plovi....

Ti izvireš, 

a ja ponirem...

Ja umirem....

O da,

sve je nevrijedno,

više nismo jedno....

O da,

sve je nevrijedno,

otkad nismo jedno....